Michael Jeffrey Jordan- umirovljeni američki profesionalni košarkaš

Michael Jeffrey Jordan (Brooklyn, New York, 17. veljače 1963) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji bek šutera, a izabran je u 1. krugu (3. ukupno) NBA drafta 1984. od strane Chicago Bullsa. U svojoj četrnaestogodišnjoj NBA karijeri ostvario je mnoge uspjehe. Igravši za Chicago Bullse osvojio je 6 NBA prstena, 5 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te 6 puta najkorisnijim igračem NBA finala. Jordan je četrnaesterostruki NBA All-Star, te je jedanaest puta biran u All-NBA momčad i jednom je proglašen obrambenim igračem godine. Ušao je u Kuću slavnih 2009. godine.[1][2]

U razdoblju od 1991. do 1993. godine Jordan je uz pomoć Scottie Pippena osvojio čak tri NBA prstena te se nakon kraja sezone 1992./93. odlučio umiroviti i okušati u baseballu. Nakon neuspjeha u baseballu, Jordan se vraća i u sezoni 1995./96. s Bullsima postavlja neoboriv omjer 72-10 i osvaja svoj četvrti naslov. To isto ponavlja i iduće dvije sezone te osvaja svoj šesti NBA prsten u osam godina. U njegovu čast Bullsi su mu umirovili dres s brojem 23. Nakon umirovljenja 1998. godine, Jordan se ponovno vratio na NBA parkete te od 2001. do 2003. godine nastupao za Washington Wizardse. Međutim zbog problema s koljenima, Jordan se 2003. godine ponovno povlači iz profesionalne košarke.

S američkom reprezentacijom osvojio je dvije zlatne olimpijske medalje. Prvu je osvojio na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine, a drugu osvaja na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. kao član originalnog Dream Teama.[3] To je bilo prvi puta da je dopušteno sudjelovanje NBA igrača na nekim Olimpijskim igrama.

Rani život[uredi VE | uredi]
Jordan je rođen u Brooklynu, u saveznoj državi New York kao sin Deloris i Jamesa R. Jordana, Sr. Michael se kao jednogodišnjak s obitelji preselio u Wilmington u Sjevernoj Karolini. Pohađao je srednju školu Emsley A. Laney High School u Wilmingtonu. Bavio se košarkom, baseballom i američkim nogometom te se na drugoj godini srednje škole odlučio prijaviti u košarkaški tim. Međutim sa svojom visinom od 1,80 m bio je nizak da zaigra košarku te je izbačen iz momčadi. Da bi dokazao treneru da vrijedi i da može igrati, prijavio se u srednjoškolski kamp gdje je nekoliko utakmica završio s 40+ poena. Iduće sezone narastao je oko 10 centimetara te je marljivo trenirao u košarkaškoj momčadi. Zauzevši mjesto u prvoj petorci, Jordan je u zadnje dvije sezone prosječno postizao 20 poena po utakmici. Kao senior izabran je u McDonald's All-American momčad te je imao triple-double prosjek od 29.2 poena, 11.6 skokova i 10.1 asistenciju.

Sveučilište[uredi VE | uredi]

Jordanov umirovljeni dres na sveučilištu
Nakon srednje škole Jordan je dobio stipendiju na sveučilištu Sjeverna Karolina. Kao freshman prosječno je postizao 13.4 poena te je proglašen ACC Freshmanom godine. U finalu NCAA natjecanja 1982. godine, protiv sveučilišta Georgetown predvođeni Patrickom Ewingom, Jordan je postigao odlučujući koš za pobjedu svojih Tar Heelsa i osvajanje NCAA natjecanja. Jordan je poslije objasnio da je to bila prekretnica u njegovom životu. Tijekom treće godine na sveučilištu, Jordan je prosječno postizao 17.7 poena i 5 skokova. Nakon osvajanja Naismith i Wooden nagrade za sveučilišnog igrača godine, Jordan je još jednu sezonu proveo s Tar Heelsima prije nego što se prijavio na NBA draft 1984. Izabran je kao 3. izbor NBA drafta od strane Chicago Bullsa, iza Sama Bowiea i Hakeema Olajuwona. 1986. Jordan se odlučio na povratak u Sjevernu Karolinu kako bi završio fakultet i diplomirao.

NBA karijera[uredi VE | uredi]
Početci (1984.-1988.)[uredi VE | uredi]
U prvoj sezoni s Bullsima, Jordan je prosječno postizao 28.2 poena uz šut iz igre od 51.5%. Ubrzo je postao zvijezda kluba te se pojavio na naslovnici Sport Illustrateda pod nazivom "Zvijezda je rođena". Jordan je izabran na prvu od četrnaest All-Star utakmica što je zasmetalo starijim igračima poput Isiaha Thomasa. Ljubomoran na publicitet koji se vrti oko Jordana, Isiah je "isključio" Jordana iz igre time što mu nije dodavao lopte tijekom utakmice. Na kraju sezone Jordan je dobio nagradu za novaka godine te je odveo Bullse do omjera 38-44 i sedmog mjesta na Istoku. U prvom krugu doigravanja ispali su od Milwaukee Bucksa u četiri utakmice.

U sezoni 1985./86. Jordan je slomio stopalo te je morao propustiti 64 utakmice. Unatoč Jordanovoj ozljedi Bullsi su s omjerom 30-52 osigurali doigravanje. U prvom krugu doigravanja ispali su od kasnijih prvaka Boston Celticsa rezultatom 3-0. U drugoj utakmici serije Jordan je postavio rekord od 63 poena u jednoj utakmici doigravanja. Unatoč tome Bullsi su izgubili utakmicu.

U sezoni 1986./87. Jordan se potpuno oporavio od ozljede i prosječno postizao 37.1 poena uz postotak šuta iz igre od 48.2%. Postao je tek drugi igrač u povijesti NBA lige koji je postigao 3000+ poena u jednoj sezoni. Poboljšao je i svoju igru u obrani te postao prvi igrač koji je u jednoj sezoni ostvario 200 ukradenih lopti i 100 blokada. Unatoč Jordanovoj sjajnoj sezoni, nagradu za najkorisnijeg igrača lige odnio je Magic Johnson. Bullsi su ostvarili doigravanje treći put zaredom, ali su ponovno ispali već u prvom krugu od Boston Celticsa.

Neuspjeh i "Bad Boysi" (1988.-1991.)[uredi VE | uredi]
U sezoni 1987./88. Jordan je predvodio ligu s prosjekom od 35 poena te uz to dodao 5.5 skokova, 1.6 blokada i 3.16 ukradenih lopti uz šut iz igre od 53.5%. Te sezone osvojio je svoju prvu nagradu za najkorisnijeg igrača lige i proglašen je obrambenim igračem godine. Sezonu su završili zauzevši treće mjesto na Istoku uz omjer od 50-32. U prvom krugu doigravanja pobijedili su Cleveland Cavalierse 3-2. U drugom krugu susreli su se s iskusnim Detroit Pistonsima predvođeni "Bad Boysima" koji su ih pobijedili u pet utakmica.

Iduće sezone Jordan je ponovno predvodio ligu s prosjekom od 32.5 poena te uz to još dodao 8 skokova i 8 asistencija uz šut iz igre od 53.8%. Bullsi su sezonu završili s omjerom 47-35 i dogurali do finala Istočne konferencije preko Cleveland Cavaliersa i New York Knicksa. U prvom krugu doigravanja Jordan je u petoj utakmici postigao pobjednički koš preko Craiga Ehle za pobjedu svojih Bullsa. U finalu Istočne konferencije ponovno su ispali od Detroit Pistonsa, ali ovaj puta u šest utakmica. "Bad Boysi" su dobro čuvali Jordana, te svaki put kad je primio loptu redovito je bio udvojen ili zatvoren od čak trojice igrača.

U sezoni 1989./90. Bullsi su igrali sjajno, a Jordan je dobio potrebnu pomoć u Scottieu Pippenu i Horaceu Grantu. Pod novim trenerom, Philom Jacksonom, Jordan je prosječno postizao 33.6 poena, 6.9 skokova i 6.3 asistencije uz šut iz igre od 52.6%. Bullsi su sezonu završili s omjerom 55-27 te ponovno došli do finala Istočne konferencije preko Milwaukee Bucksa i Philadelphia 76ersa. Kao i prethodne dvije sezonu u finalu Istočne konferencije čekali su ih stari rivali Detroit Pistonsi. Međutim i ovaj puta Pistonsi su bili bolji te su svladali Bullse u sedam utakmica. To je bilo treće uzastopno ispadanje Bullsa od Pistonsa u finalu Istoka.

Prva tri NBA prstena (1991.-1993.)[uredi VE | uredi]
U sezoni 1990./91. Jordan je s prosjekom od 31.5 poena, 6 skokova i 5.5 asistencija osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača sezone. Bullsi su zauzeli, prvi put nakon 16 godina, prvo mjesto na Istoku s omjerom 61-21. Sa Scottiem Pippenom, Jordan je odveo momčad do finala Istočne konferencije preko Knicksa i 76ersa. U finalu Istočne konferencije, po četvri put, susreli su se s Detroit Pistonsima. Bullsi su ih pobijedili rezultatom 4-0, a poslije završetka četvrte utakmice, Pistonsi su otišli u svlačionicu umjesto da pruže ruku Bullsima koji su zaslužili ući u NBA finale. U finalu svladali su Los Angeles Lakerse u pet utakmica.[4] U drugoj utakmici finala, Jordan je izveo nezaboravno polaganje. Zaletivši se prema košu da zakuca, Jordan se sučelio s mogućom blokadom Sama Perkinsa stoga je prebacio loptu u drugu ruku i položio loptu. Jordan je s prosjekom od 31.2 poena, 11.4 asistencija, 6.6 skokova, 2.8 ukradenih lopti i 1.4 blokade jednoglasno osvojio svoju prvu nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala.

Iduće sezone Bullsi su nastavili dominaciju te su sezonu završili s omjerom 67-15. Jordan je sezonu završio s prosjekom od 30.1 poena, 6.4 skokova i 6.1 asistencija te je po drugi put zaredom proglašen najkorisnijim igračem lige. U drugom krugu doigravanja svladali su New York Knickse u sedam utakmica te u finalu Istočne konferencije Cleveland Cavalierse u šest utakmica. U NBA finalu susreli su se s Portland Trail Blazersima predvođeni Clydeom Drexlerom. Kako bi što više promovirali finale, novinari su se nadali da će se stvoriti rivalstvo između Jordana i Drexlera. U prvoj utakmici finala Jordan je postavio NBA rekord, postigavši čak 35 poena u prvom poluvremenu, uključujući rekordnih šest trica. Bullsi su pobijedili u prvoj utakmici rezultatom 122:89 te na kraju odnijeli pobjedu u šest utakmica i osvojili drugi NBA naslov.[5] Tijekom serije Jordan je prosječno postizao 35.8 poena, 4.8 skokova i 6.5 asistencija te je osvojio još jednom osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala.

U sezoni 1992./93. unatoč Jordanovim sjajnim igrama i prosjeku od 32.6 poena, 6.7 skokova i 5.5 asistencija, nagradu za najkorisnijeg igrača sezone odnio je Charles Barkley. U NBA finalu susreli su se s Phoenix Sunsima koje su pobijedili u šest utakmica,[6] zahvaljujući Jimu Paxsonu i njegovoj trici nekoliko sekundi prije kraja utakmice te Grantovoj blokadi. Međutim i za ovaj naslov najzaslužniji je bio upravo Jordan koji je s rekordnim prosjekom od 41 poena po utakmici tijekom serije odveo Bullse do trećeg uzastopnog naslova. Postao je prvi igrač s tri uzastopne nagrade za najkorisnijeg igrača NBA finala te je u sedam sezona, čak sedam puta bio najbolji stijelac lige te je uz to još dodao tri NBA prstena. Polagano se već i na Jordanu vidjelo da se zasitio tolikog publiciteta i javnog života.

Prvo umirovljenje (1993.-1995.)[uredi VE | uredi]

Jordan u dresu Scottsdale Scorpionsa
6. listopada 1993. Jordan je objavio povlačenje iz profesionalne košarke, a glavni razlog bila je zasićenost od košarke. Jordan je poslije izjavio da mu je očeva smrt bila prekretnica u odluci. James R. Jordan, Sr. poginuo je 23. srpnja 1993. u prometnoj nesreći koju su uzrokavala dvojica maloljetnika. 1996. Jordan je otvorio Boys & Girls Club u spomen na svoga oca. U svojoj autobiografiji "For the Love of the Game", Jordan je izjavio da se mislio umiroviti još krajem 1992., zbog iscrpljenosti poslije Olimpijskih igara. Kako bi ispunio san svog oca, Jordan je odlučio zaigrati baseball te je 31. ožujka 1994. potpisao za Chicago White Soxe. Kao član White Soxa imao je solidne statistike, a 1994. nastupio je i u dresu Scottsdale Scorpionsa na Arizona Fall League natjecanju.

Povratak u NBA[uredi VE | uredi]
U sezoni 1993./94. Bullsi predvođeni Scottiem Pippenom, ostvaruju omjer 55-27, ali ispadaju već u drugom krugu doigravanja. Međutim sezona 1994./95. bila je daleko drukčija od onih prethodnih. Momčad je prvi dio sezone završila s omjerom 31-31, ali su kasnije nadahnuti Jordanovim povratkom podigli igru na višu razinu. 18. ožujka 1995. Jordan se i službeno vratio iz mirovine te je idući dan s brojem 45 na leđima sa svojih 19 poena odveo momčad do pobjede preko Indiana Pacersa. Unatoč tome što košarku nije igrao godinu i šest mjeseci, Jordan je u, svojoj četvrtoj utakmici od povratka, utakmici s Atlanta Hawksima postigao pobjednički koš te nekoliko dana kasnije postigao čak 55 poena u pobjedi Bullsa nad New York Knicksima. Nadahnuti Jordanovim povratkom, Bullsi su nekako uspijeli doći do drugog kruga doigravanja gdje su se sreli s Orlandom. Nakon prve utakmice serije, koju su Bullsi izgubili u zadnjim trenutcima, popraćen žestokim kritikama, Jordan je broj 45 zamjenio brojem 23. Bullsi su ipak izgubili u šest utakmica, unatoč Jordanovom prosjeku tijekom te serije od 31 poena po utakmici.

Druga tri NBA prstena (1996.-1998.)[uredi VE | uredi]

Jordan zakucava s karakteristično isplaženim jezikom
Razočaran prošlosezonskim porazom u doigravanju, Jordan je u novu sezonu krenuo žestoko. Pojačani sjajnim skakačem Dennisom Rodmanom, Bullsi su potpuno dominirali ligom završivši s omjerom 72-10, tj. najboljim omjerom u povijesti NBA lige. Jordan je sezonu završio s prosjekom od 30.4 poena te je proglašen najkorisnijim igračem lige i najkorisnijim igračem All-Star utakmice. U doigravanju Bullsi su izgubili samo 3 utakmice i preko Seattle SuperSonicsa došli do četvrtog NBA naslova.[7] Jordan je po četvrti put proglašen najkorisnijim igračem NBA finala, preskočivši Magica Johnsona koji posjeduje tri takve nagrade. Tim priznanjem postao je drugi igrač koji je sezonu završio kao najkorisniji igrač regularnog dijela, NBA finala i All-Star utakmice.

U sezoni 1996./97. Bullsi predvođeni Jordanom ostvaruju omjer 69-13, zamalo ostvarivši drugu sezonu zaredom sa 70 pobjeda. Nagradu za najkorisnijeg igrača sezone odnio je Karl Malone. U NBA finalu Bullsi su se susreli s Utah Jazzom. U toj seriji Jordan je pogodio nekoliko odlučujućih koševa, uključujući i koš za pobjedu u prvoj utakmici. U petoj utakmici Jordan je postigao 38 poena i odveo svoju momčad do pobjede, unatoč tome što je dehidrirao od zadobivenog virusa. Ta utakmica u američkim medijima poznata je pod nazivom "flu game". Bullsi su dobili šestu utakmicu rezultatom 90:88 te tako osvojili svoj peti naslov [8], a Jordan primio po peti put nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala. Na All-Star utakmici 1997. u Clevelandu, Jordan je ostvario jedini triple-double učinak u povijesti All-Star utakmica, ali nagradu za najkorisnijeg igrača All-Star utakmice odnio je Glen Rice.

Sezonu 1997./98. Bullsi su završili s omjerom 62-20. Jordan je predvodio ligu s 28.7 poena, osiguravši nagradu za najkorisnijeg igrača lige i All-Star utakmice i uz to izabiranje u All-NBA prvu petorku i All-Defensive prvu petorku. U finalu Istočne konferencije pobijedili su Pacerse u sedam utakmica i prošli u šesto NBA finale. To je bilo prvi puta da je Jordan igrao sedam utakmica u seriji nakon New York Knicksa i 1992. godine. U NBA finalu čekali su ih stari rivali Utah Jazzeri. U šestoj utakmici, s vodstvom Bullsa od 3-2, Jordan je napravio nezaboravan potez kojim je odveo svoju momčad do šestog NBA naslova. Pri rezultatu 86:83 za Jazzere, trener Bullsa Phil Jackson, 40 sekundi prije kraja, zove time-out. Nakon time-outa Jordan je primio loptu i položio je za 86:85. U idućem napadu loptu je primio Karl Malone. Ušavši u reket, dobro čuvan od strane Rodmana, Jordan mu je izbio loptu i krenuo u napad za pobjedu. Lagano vodeći loptu došao je do vrha reketa gdje ga je čuvao Byron Russell. 10 sekundi prije kraja Jordan je krenuo desno te napravio crossover kojim je izbacio Russella i sebi otvorio šut. Pogodio je koš i Bullsi su prešli u vodstvo od 87:86. U idućem napadu John Stockton je promašio tricu za pobjedu, a Bullsi su osvojili svoj šesti NBA naslov u posljednjih osam godina.[9] Jordan je po šesti put izabran za najkorisnijeg igrača NBA finala. Tijekom serije ostvario je prosjek od 33.5 poena, uključujući 45 poena u odlučujućoj šestoj utakmici. Ovo NBA finale pratilo je najviše ljudi u povijesti NBA lige, dok šesta utakmica tog finala drži rekord kao najgledanija utakmica u povijesti.

Drugo umirovljenje (1998.-2001.)[uredi VE | uredi]

Ploča ispred United Centera s Jordanovim postignućima
Popraćen time što je Jacksonu isticao ugovor, Pippenovim željama za zamjenom i Rodmanovim odlaskom u Lakerse, Jordan se 13. siječnja 1999. umirovio po drugi put. 19. siječnja 2000. Jordan se vratio u NBA, ali ne kao igrač već kao predsjednik transakcija Washington Wizardsa. Sa svojim odgovornim odlukama uspio se riješiti nekoliko dobro plaćenih veterana što je dovelo do dobitka prvog izbora na NBA draftu 2001. Jordan je izabrao srednjoškolsku zvijezdu Kwamea Browna, koji je nakon četiri sezone mijenjan jer nije zadovoljio očekivanja. Unatoč tome što je 1999. izjavio da je 99.9% siguran da neće više zaigrati u NBA, 2001. Jordan se ponovno vratio, ali ovaj puta u dresu Wizardsa.

Povratak u Wizardse[uredi VE | uredi]
21. rujna 2001. Jordan se vratio na NBA parkete, ali ovaj put kao član NBA momčadi Washington Wizardsa. Nakon potpisivanja ugovora Jordan je izjavio da će donirati godišnju plaću za pomoć žrtvama terorističkog napada koji se dogodio 11. rujna 2001. U sezoni 2001./02. Jordan je predvodio momčad s prosjekom od 22.9 poena, 5.2 asistencija i 1.42 ukradene lopte, ali zbog problema s hrskavicom u desnom koljenu, Jordan je odigrao samo 60 utakmica u regularnom dijelu.

U sezoni 2002./03. Jordan je bio jedini Wizard koji je nastupio u sve 82 utakmice od stoga startajući u njih 67. Prosječno je postizao 20 poena, 6.1 skokova, 3.8 asistencija i 1.5 ukradenih lopti. Unatoč tome što je imao 40 godina, Jordan je postigao 20+ poena 42 puta, 30+ poena devet puta te 40+ poena tri puta. 21. veljače 2003. Jordan je sa svojih 40 godina, postao najstariji igrač u povijesti lige koji je postigao 43 ili više poena u jednoj utakmici. Tijekom Jordanovog igranja s Wizardsima, sve domaće utakmice bile su rasprodane. Međutim Jordan nije uspio odvesti momčad u doigravanje te je često kritizirao suigrače, a posebno prvi izbor već spomenutog drafta Kwamea Browna.

Budući da se znalo da će Jordanova zadnja sezona u Wizardsima biti upravo 2002./03., Jordan je na posljednjoj utakmici u United Centeru dobio 4 minutne ovacije cijelog gledališta.[10] Na All-Star utakmici 2003. Jordan je nastupio umjesto Vincea Cartera koji je ustupio mjesto Jordanu nakon velikog javnog pritiska. Igravši na svojoj 14. i posljednjoj All-Star utakmici, Jordan je prestigao Kareema Abdula-Jabbara po broju postignutih poena u povijesti All-Star utakmica. 16. travnja 2003. Jordan je odigrao svoju posljednju NBA utakmicu protiv Philadelphia 76ersa. Nakon što je 4 minute prije kraja treće četvrtine sjeo na klupu, publika je krajem četvrte četvrtine pozivala Jordana da uđe u igru. Trener nadahnut ovim potezom gledatelja uveo je Jordana 1 minutu i 35 sekundi prije kraja. Jordan je namjerno fauliran kako bi izveo dva slobodna bacanja. Nakon što su 76ersi izveli loptu izvana, Jordanov suigrač napravio je prekršaj na Johnu Salmonsu kako bi Jordan dobio zaslužene ovacije. Od strane 21 257 gledatelja Jordan je dobio 3 minutne ovacije nakon kojih je ponovno sjeo na klupu i odgledao utakmicu do kraja. Jordan je utakmicu završio s 13 poena.

Američka reprezentacija[uredi VE | uredi]
S američkom reprezentacijom, Jordan je osvojio dvije zlatne olimpijske medalje. Prvu zlatnu medalju osvojio je još kao sveučilištarac na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. Budući da je 1989. godine ukinut dodatašnji prijedlog i konačno dopušten nastup NBA igrača na Olimpijskim igrama, 1992. godine na Olimpijskim igrama u Barceloni Jordan je bio član originalnog Dream Teama s kojim je i osvojio svoju drugu zlatnu medalju.

Privatni život[uredi VE | uredi]
Jordan je četvrto od petero djece iz braka Deloris i Jamesa R. Jordana, Sr. U rujnu 1989. Jordan se vjenčao s Juanitom Vanoy s kojom ima dvojicu sinova, Jeffrey Michaela i Marcusa Jamesa i kćer Jasmine. 4. siječnja 2002. par je pokrenuo brakorazvodnu parnicu koju su ubrzo povukli, ali su se 29. prosinca 2006. ipak rastali. U javnosti se pojavio podatak da je Juanita nakon razvoda braka dobila oko 168 milijuna dolara. Jordan je 2014. stavio svoje imanje u Highland Parku na aukciju koju je kasnije kupio najbolji ponuđač. Od 27. travnja 2013. u braku je s Yvette Prieto[11] s kojom ima dvije kćeri blizanke, Ysabel i Victoriu, rođene 9. veljače 2014.[12]

Prije utakmice s Knicksima u doigravanju 1993. godine, Jordan je viđen u jednoj kockarnici u Atlantic Cityu. Te iste godine priznao je da je izgubio oko 57 tisuća dolara. Bliski Jordanov suradnik, Richard Esquinas, također je potvrdio da je osvojio 1,25 milijuna dolara igravši golf s Jordanom. U jednom talk show 2005. godine, Jordan je izjavio da voli ponekad otići u kasino, ali da njegovo kockanje nikada nije ugrozilo njegovu obitelj.

Život nakon umirovljenja[uredi VE | uredi]

Jordan na golf terenu
Nakon trećeg umirovljenja, Jordan je ponovno preuzeo mjesto predsjednika transakcija Washington Wizardsa. Zbog nekoliko Jordanovih odluka i medijsih kritika, zamjena Richarda Hamiltona za Jerrya Stackhousea dovedena je u pitanje. 7. svibnja 2003. Jordan je otpušten s funkcije predsjednika transakcija kluba. Jordan je poslije izjavio da se osjeća izdano te da je znao da će sve tako završiti ne bi se ponovno vraćao iz mirovine. Jordan je nekoliko godina nastojao ostati u formi te je igrao na raznim dobrotvornim natjecanjima, te je nastavio promovirati svoj stil "Air Jordan". Od 2004. Jordan je postao vlasnik, "Michael Jordan Motorsports Suzuki", profesionalne motociklističke momčadi. 2006. Jordan i njegova žena donirali su 5 milijuna dolara srednjoj školi Hales Franciscan High School te su potpomagali brojne dobrotvorne organizacije diljem SAD-a. 15. lipnja 2006. Jordan je postao suvlasnik NBA kluba Charlotte Bobcats.[13] Unatoč svojim uspjesima, Jordan je izjavio da neće upravljati transakcijama kluba. Danas je vlasnik Charlotte Hornetsa.
NBA statistika[uredi VE | uredi]
Regularni dio[uredi VE | uredi]
Godina Klub Odig. uta. Uta. poč. Min. 2P% 3P% Sl. bac.% Skok. Asist. Ukr. lop. Blok. Poena
1984./85 Chicago 82 82 38.3 .515 .173 .845 6.5 5.9 2.39 .84 28.2
1985./86. Chicago 18 7 25.1 .457 .167 .840 3.6 2.9 2.06 1.17 22.7
1986./87. Chicago 82 82 40.0 .482 .182 .857 5.2 4.6 2.88 1.52 37.1
1987./88. Chicago 82 82 40.4 .535 .132 .841 5.5 5.9 3.16 1.60 35.0
1988./89. Chicago 81 81 40.2 .538 .276 .850 8.0 8.0 2.89 .80 32.5
1989./90 Chicago 82 82 39.0 .526 .376 .848 6.9 6.3 2.77 .66 33.6
1990./91. Chicago 82 82 37.0 .539 .312 .851 6.0 5.5 2.72 1.01 31.5
1991./92. Chicago 80 80 38.8 .519 .270 .832 6.4 6.1 2.28 .94 30.1
1992./93. Chicago 78 78 39.3 .495 .352 .837 6.7 5.5 2.83 .78 32.6
1994./95. Chicago 17 17 39.3 .411 .500 .801 6.9 5.3 1.76 .76 26.9
1995./96. Chicago 82 82 37.7 .495 .427 .834 6.6 4.3 2.20 .51 30.4
1996./97. Chicago 82 82 37.9 .486 .374 .833 5.9 4.3 1.71 .54 29.6
1997./98. Chicago 82 82 38.8 .465 .238 .784 5.8 3.5 1.72 .55 28.7
2001./02. Washington 60 53 34.9 .416 .189 .790 5.7 5.2 1.42 .43 22.9
2002./03. Washington 82 67 37.0 .445 .291 .821 6.1 3.8 1.50 .48 20.0
Ukupno 1072 1039 38.3 .497 .327 .835 6.2 5.3 2.35 .82 30.1
All-Star 13 13 29.4 .472 .273 .750 4.7 4.2 2.85 .46 20.2

Gabriel Omar Batistuta-umirovljeni argentinski profesionalni nogometaš

Gabriel Omar Batistuta (španjolski izgovor: [ɡaβɾjel omaɾ βatistuta] ; rođen veljača 1, 1969), prozvan Batigol [batiɣol] , kao i El Ángel Gabriel [el ˌaŋxel ɣaβɾjel] (španjolski za Angel Gabriel ), je umirovljeni argentinski profesionalni nogometaš . Nakon početka svoje karijere u Argentini 1988. godine, gdje je igrao za Newell je Old Boys , River Plate , a potom i Boca Juniors je plodan napadač igrao većinu svog klupskog nogometa na Fiorentina u Italiji, [1] a dvanaesti najbolji strijelac u All vrijeme u talijanskoj Serie A , sa 184 golova u 318 utakmica.

Kada je njegov klub Fiorentina je degradirani na Serie B u 1993 , Batistuta je ostao u klubu i pomogao da se vrati na vrh leta ligi godinu dana kasnije. Popularni sportski lik u Firenci, navijači Fiorentina podignut kip u prirodnoj veličini brončanu ga je 1996. godine, kao priznanje za njegove nastupe Fiorentina. [2] Unatoč osvajanju Coppa Italia i Supercoppa Italiana s klubom u 1996, on nikada osvojio je talijansku ligu sa Fiorentina, ali kad je prešao na Rome u 2000. , konačno je osvojio naslov Serie a okruniti svoju karijeru u Italiji. [3] Nakon neuspjelog kredita sezoni sa Interom u 2003, on je igrao svoje posljednje dvije sezone u Katar s Al-Arabi prije nego što je otišao u mirovinu 2005. godine [4]

Na međunarodnoj razini, bio je Argentina svih vremena vodeći strijelac sa 56 golova u 78 utakmice, [5] dok je Lionel Messi ga je nadmašio u Copa Americi Centenario , a on je igrao na tri Svjetska prvenstva . Batistuta je jedini igrač u povijesti nogometa zabiti dva hat-trikova u različitim izdanjima FIFA Svjetskog kupa (protiv Grčke u SAD-u 1994. godine , a protiv Jamajke u Francuskoj 1998. godine ). Uz Argentini reprezentacije osvojio je dvije uzastopne Copa America naslova i kupa FIFA konfederacija . Smatra jednim od najboljih napadača svoje generacije, 1999., Batistuta treće mjesto na FIFA Zlatna lopta nagrada, [6] a 2004. je imenovan od strane Pelé u FIFA 100 listi najvećih svjetskih živućih igrača.

Biografija [ uredi ]
Batistuta je talijanskog podrijetla. [8] Gabriel Batistuta rođen je 1. veljače 1969. godine, kako bi radnik u klaonici Omar Batistuta i škola tajnika Gloria Zilli, u gradu Avellaneda, pokrajine u Santa Fe , Argentina , ali je odrastao u blizini grada Reconquista . On ima tri mlađe sestre, pod nazivom Elisa, Alejandra i Gabriela.

U dobi od 16 godina, susreo Irina Fernandez, svoju buduću suprugu, na nju Quinceanera , obred prolaz na njezin 15. rođendan. Dana 28. prosinca 1990. godine, vjenčali su se u Roque crkvi sv. Par seli u Firenci , Italija, 1991, a godinu dana kasnije njihov prvi sin, Thiago, rođen. Zahvaljujući dobrim nastupima u talijanskom prvenstvu i sa argentinskom reprezentacije, Batistuta je stekao slavu i poštovanje. On je snimio nekoliko reklama i bio pozvan na brojnim televizijskim emisijama, ali unatoč tome, Batistuta je uvijek ostao obiteljski čovjek niskog profila.

Godine 1997., Batistuta je drugi sin, Lucas, rodio, a treći sin, Joaquín, a zatim u 1999. On sada ima četvrti sin Shamel. U 2000. godini, Batistuta i njegova obitelj preselila u Rim, gdje je igrao za Rome . Dvije godine nakon što je Shamel rodio, Batistuta je posudio Inter. Godine 2003., nakon 12 godina u Italiji, obitelj se preselila u Katar gdje je Batistuta prihvatila ugovor unosan celebrity igranje s lokalnim timom, Al-Arabi .

Batistuta je završio svoju karijeru u Al-Arabi, povučen je u ožujku 2005. godine, nakon niza ozljeda koje su ga spriječile od igranja. Ubrzo nakon toga je prešao u Perthu , Australija. U travnju 2006. godine, grad je osnovan A-liga franšize, Perth Glory je staviti na prodaju, međutim Batistuta nije bio zainteresiran za kupnju vidi nikakav stvarni potencijal u klubu. [9] On se vratio u Argentinu 2007. [10]

Unatoč tome što je završio svoju trenersku značke u Argentini, trenutno nema angažman s nogometom, umjesto da on voli igrati polo i golf, on je citiran rekavši: 'Ja ne volim nogomet, to je samo moj posao. " [11] [12] govoreći u televizijskom intervjuu u Argentini, Batistuta, rekao je bol pretrpio u gležnjeva, nakon umirovljenja 2005. godine postao tako intenzivan da je on "pomokrio u krevet s WC-om samo nekoliko koraka dalje. nisam se mogao pomaknuti." Posjetio je liječnika koji je znao pitati noge su mu amputirati, ali liječnik je odbio njegov zahtjev. [13] On je izrazio interes za treniranje australsku reprezentaciju i Argentini tim . [14] Tijekom 2006 FIFA World Cup je radio kao komentator za Televisa Deportes. Batistuta je trenutno pokreće svoju vlastitu građevinsku tvrtku u Argentini. On je također radio kao tehnički tajnik u profesionalni nogometni klub Colón , pridružio kluba osoblje u siječnju 2012., a ostavljajući na kraju sezone 2012-13. [15] Batistuta je rimokatolik .

Klupska karijera [ uredi ]
Rana karijera [ uredi ]
Kao dijete, Batistuta poželjna drugim sportovima nogometu. Zbog svoje visine je igrao košarku, ali nakon argentinske pobjede u 1978 FIFA World Cup , u kojoj je bio posebno impresioniran sposobnostima Mario Kempes , posvetio se nogometu. Nakon igranja s prijateljima na ulicama i na malom Grupo Alegria klub, pridružio se lokalnoj Platense juniorski tim. Dok s Platense izabran je za Reconquista momčad koja je osvojila pokrajinski prvenstvo pobijedivši Newell je dječaka iz Rosario . Njegovi 2 gola privukao pažnju oporbene tima, a on je potpisao za njih u 1988.

Newell je Old Boys [ uredi ]

Batistuta u Newell je Old Boys, 1988
Batistuta potpisali profesionalne oblika s Newell je Old Boys , čiji je trener bio je Marcelo Bielsa , koji će kasnije postati trener Batistuta je s argentinskom reprezentacije. Stvari nisu došli lako za Batistuta tijekom svoje prve godine s klubom. On je bio daleko od kuće, njegova obitelj i njegova djevojka Irina, spavanje u sobi na stadionu, i imao problema s težinom koja ga usporava. Na kraju te godine, on je bio na posudbi u manjem timu, Deportivo Italiano, od Buenos Airesa , s kojom je sudjelovao u Carnevale kupu u Italiji, koji je završio kao najbolji strijelac sa 3 gola.

River Plate [ uredi ]
Sredinom 1989. godine, Batistuta napravio skok na jedan od argentinskih najvećih klubova, River Plate , gdje je postigao 17 golova. On je bio izvučen iz tima od strane novog trenera Daniel Passarella sredinom sezone, po svemu sudeći, ali bez posebnog razloga, prema Gabriel nikad nisu imali spor. [16] Passarella proglašen je u to vrijeme ", kada Batistuta pronađe tim koji bi mogli igrati s njim on će biti smrtonosan ", te istaknuo njegovu profesionalnost. [17]

Boca Juniors [ uredi ]
Godine 1990., Batistuta potpisao za rijeke zakletog suparnika, Boca Juniors . On je u početku je teško pronaći svoj najbolji oblik, dijelom ne igraju u svom položaju. Međutim, početkom 1991. Óscar Washington Tabárez postao trener Boca, a on je dao Batistuta podršku i staviti ga u njegovom najboljem mjestu u polju, u centru napada. Zatim Gabriel postao lige je najbolji strijelac te sezone kao Boca osvojio prvenstvo. [16]

Fiorentina [ uredi ]
Dok je igrao za Argentinu u Copa Americi 1991. godine , vice-predsjednik Fiorentine bio impresioniran Batistuta vještina te ga potpisali za talijanski klub. Imao je fine početak u Serie A , postigavši ​​13 golova u svojoj debi sezoni. Međutim, sljedeće sezone ( 1992-1993 ) Fiorentina izgubila u ispadanja borbi te su degradirani na Serie B , unatoč Batistuta je 16 ligaških golova. Klub se vratio u Serie A nakon jedne sezone u Serie B, s doprinosom od 16 golova iz Batistuta i upravljanje Claudio Ranieri .

Na Fiorentina, Batistuta pronašao najbolju formu. Bio je najbolji strijelac 1994./95 sezone sa 26 golova, a on je razbio Ezio Pascutti je 30-godišnji rekord postigavši ​​u svim prvih 11 utakmica sezone. U 1995-96 sezone Fiorentina je osvojio Coppa Italia i Supercoppa. U dvije noge finalu kupa protiv Atalante , Batistuta je postigao gol u svakoj učvršćenje kao Fiorentina je pobijedila 3-0 na agregat. [18]

Nakon što je njegov neuspjeh osvojiti talijanskom prvenstvu s Fiorentina, Batistuta je započeo s obzirom na transfer do većeg tima. U nastojanju da zadrži Batistuta, Fiorentina je unajmio Giovanni Trapattoni kao trener i obećao da će učiniti sve kako bi osvojiti Scudetto. Nakon odličan početak sezone, Batistuta je pretrpio ozljedu koja ga je iz akcije za više od mjesec dana. Gubitak zamah, Fiorentina izgubila vodstvo i završio sezonu na trećem mjestu, što im je dao priliku da sudjeluju u Ligi prvaka u sljedećoj sezoni.

Scudetto s Romima [ uredi ]
Batistuta je ostao na Fiorentine za 1999-2000 sezone, kušao šanse za osvajanje oba Scudetto i Ligu prvaka. Nakon obećavajućeg početka u oba natjecanja, tim je stigao samo do sedmi u ligi, a eliminirani su u drugoj fazi kolu skupine Europskog prvenstva. Sljedeće sezone, prebačen je Roma u posao vrijedan 70 milijardi lira [19] i potpisao ugovor tri godine, koji se zaradio 14,8 milijardi talijanska lira godišnje prije poreza. [20] Naknada za Batistuta ostaje najviša naknada ikada platio za igrača starijih od 30 godina [21]

On je konačno osvojio medalju Serie A pobjedničkom kao Roma osvojila Scudetto [22] po prvi put od 1983. godine . Sljedeće sezone s Romima, promijenio je košulja broj od 18. do 20. u odnosu na broj golova koje je osvojio tijekom Scudetto pobjedničke kampanje. On je također nosio njegovu dob na stražnjem dijelu Roma dres u 2002. godini, broj 33.

Inter i Katar [ uredi ]
Batistuta uspio pronaći obrazac s Romima te je na posudbi u Internazionale , postigavši ​​2 gola u 12 utakmice, iako je učinio čine znatnu količinu asistencija unutar grozan štrajk partnerstva uz tadašnji neobuzdanog Christian Vieri . On je tražio da se ide prema Engleskoj, da se igraju s Fulhama , ali posao nikad zbili. [23] [24] Umjesto toga, on ode u Italiju za katarski tima Al-Arabi na slobodnom transferu, u poslu vrijednom 8 milijuna $. U Kataru, on je razbio rekord za najviše postignutih golova koje je održao Katarski legenda Mansour Muftah postigavši ​​25 golova.

Međunarodna karijera [ uredi ]

Batistuta slavi gol s Argentini reprezentacije na Svjetsko prvenstvo 1998.
Godine 1991, Batistuta je izabran da igra za Argentinu u Copa Americi održanom u Čileu , gdje je završio turnir kao najbolji strijelac sa šest golova što je Argentina romped do pobjede. [25] U 1993, Batistuta igrao u svom drugom Copa Americi , ovaj vrijeme održati u Ekvadoru , koji je Argentina pobijedila sa Batistuta postigavši ​​oba pogotka u 2-1 pobjedi protiv Meksika u finalu.

Svjetsko prvenstvo 1994 , koji je održan u SAD-u , bio je razočaranje. Nakon obećavajućeg početka Argentina tukli su Rumunjska u posljednjih 16 godina moral momčadi bio je ozbiljno pogođena Diego Maradona je doping suspenzije. Unatoč razočaravajućim argentinskog izlazu, Batistuta je postigao četiri gola u isto toliko utakmica, uključujući i hat-trick u svojoj uvodnoj utakmici protiv Grčke . [26]

Tijekom kvalifikacijske utakmice za Svjetsko nogometno prvenstvo 1998. godine (bivši menadžer River Plate Daniel Passarella ) Batistuta je lijevo od većine igara nakon ispadanja sa trenerom nad tim pravilima. Njih dvoje na kraju staviti spor na stranu i Batistuta je podsjetio na turnir. U utakmici protiv Jamajke , snimio je drugi hat-trick u svojoj Svjetskog kupa karijeru, postavši četvrti igrač da se to postigne (ostali su bili Sándor Kocsis , Just Fontaine , a Gerd Müller ), a prvi postići hat-trick u dva Svjetska prvenstva . Argentina je ispao iz Svjetskog kupa od strane Nizozemske ljubaznošću last minute Dennis Bergkamp pobjednika nakon što je održao se za 1-1 izvlačenju za gotovo cijelu utakmicu dvije strane.

Nakon što je dobar niz nastupa u Argentini u kvalifikacijama utakmice za Svjetsko prvenstvo 2002. , nade su visoke da su Južne Amerike - sada upravlja Marcelo Bielsa - mogao osvojiti trofej i Batistuta je najavio da planira napustiti nacionalnu momčad na kraj turnira, koji je Argentina s ciljem da pobijedi. Ali Argentinska " skupina smrti " Vidio tim pada na prvi prepona, samo upravljanje pobjedu protiv Nigerije (Batistuta je postigao Utakmica je jedini gol). Oni su kasnije pala na Englesku 1-0 i uspio je tek u 1-1 kravatu protiv Švedske . To je značilo da u tim je ispao u uvodnom kolu po prvi put od 1962. godine.

Međunarodni ciljevi [ uredi ]
Glavni članak: Popis međunarodnih golova Gabriel Batistuta
Stil igre [ uredi ]
Brz, snažan igrač s svim pravcima igra, dobra tehnika, klinički završni, kao i točan naslov i dosudio prekršaj uzimaju sposobnosti, on je poznat kao jedan od najkompletnijih i plodan štrajkaša svoje generacije. [27] [ 28] Diego Maradona izjavio je da Batistuta je najbolji napadač je ikada vidio igrati igru. [29] [30]
Filmografija [ uredi ]
Godina Titula Uloga Bilješke
1999 Muñeca Brava Sam Epizoda 99; ima scenu u kojoj Batistuta je intervjuirao Natalia Oreiro
Statistika kluba [ uredi ]
Klub Sezona Liga Kup [31] Continental [32] ukupno
Aplikacije Ciljevi Aplikacije Ciljevi Aplikacije Ciljevi Aplikacije Ciljevi
Newell je 1988-1989 16 4 - 5 3 21 7
River Plate 1989-1990 19 3 - - 19 3
Boca Juniors 1990-1991 30 13 - 10 6 39 19
Fiorentina 1991-1992 27 13 3 1 - 30 14
1992-1993 32 16 3 3 - 35 19
1993-1994 26 16 4 3 2 2 32 21
1994-1995 32 26 5 2 - 37 28
1995-1996 31 19 8 8 - 39 27
1996-1997 32 13 3 2 7 4 42 19
1997-1998 31 21 5 3 - 37 24
1998-1999 28 21 6 4 3 1 37 26
1999-1900 30 23 3 0 11 6 44 29
Roma 2000-01 28 20 0 0 3 1 31 21
2001-02 23 6 1 0 8 0 32 6
2002-03 12 4 2 1 6 1 20 6
Internazionale 2002-03 12 2 - - 12 2
Al-Arabi 2003-04 18 25 0 0 - 18 25
2004-05 3 0 0 0 - 3 0
Karijera Ukupno 430 245 43 27 55 24 528 296
Počasti [ uredi ]
Club [ uredi ]
River Plate
Argentinski Primera Division : 1989-90
Boca Juniors
Torneo Clausura : 1991
Fiorentina
Serie B : 1993-1994
Coppa Italia : 1995-1996
Supercoppa Italiana : 1996
Roma
Serie A : 2000-01
Supercoppa Italiana : 2001
Reprezentacija [ uredi ]
Argentina
Copa América : 1991 , 1993
FIFA Konfederacijski kup : 1992
Artemio Franchi Trophy : 1993
Individualni [ uredi ]
Copa América najbolji strijelac : 1991 , 1995
FIFA Konfederacijski kup najbolji strijelac : 1992
Serie A najbolji strijelac : 1994-1995 [33]
Coppa Italia Najbolji strijelac: 1995-1996 [34]
FIFA XI : 1997, 1998 [35]
Svjetsko prvenstvo u nogometu Silver Shoe : 1998 [36]
Argentinski igrač godine : 1998
Europska Sport Media Team of the Year : 1998-1999 [37]
Serie a najbolji strani igrač godine : 1999 [38]
FIFA Zlatna lopta : Brončana nagrada 1999 [39]
Katarski liga Topscorer : 2004
FIFA 100 [40]
Talijanski nogomet Hall of Fame : 2013 [41]
Fiorentina svih vremena najbolji strijelac

Odbojka

Odbojka je sport s loptom u kojem se dvije suparničke momčadi natječu na terenu s razapetom mrežom na sredini. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije održati u zraku i vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način prije nego li padne na teren.Na desnoj strani ide 1,ispred njega je broj 2,u sredini je broj 6,ispred njega je 3,na lijevoj strani je 5,ispred njega je 4.

Povijest odbojke[uredi VE | uredi]
Bulgaria-serbia volley 2012.jpg
William G. Morgan (1870 - 1942), rođen u državi New York ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao James Naismitha, koji je 1891. godine izmislio košarku. Godinu dana nakon što je diplomirao, Morgan odlazi na Holyoke (Massachusetts), gdje dobiva mjesto direktora fizičkog odgoja. To mjesto mu je omogućilo direktan utjecaj na vježbe za rekreaciju, te razvoj sporta.

Njegovo vodstvo je odlično prihvaćeno i njegovi razredi su se svakodnevno povećavali. Shvatio je da bi bilo dobro da izmisli neku rekreacijsku natjecateljsku igru kako bi svoj program učinio raznovrsnijim. Košarka mu se učinila kao dobar izbor, ali samo za mlađe članove, za one malo starije mu je trebala neka manje nasilna.

U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronaći igru koja je sličila odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujući svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: "U potrazi za odgovarajućom igrom, prvo mi je tenis pao na pamet, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mreža i ostala oprema pa sam od njega odustao, no ideja mreže mi se učinila zgodnom. Podigli smo mrežu na visinu od 1,98 metar, iznad glave prosječnog muškarca. Uz to nam je trebala i lopta. Prvo mi je pala na pamet košarkaška, ali ta je bila prevelika i preteška."

Na kraju, Morgan je zamolio da u tvrtci A.G. Spalding i Bros. naprave odgovarajuću loptu, što su ovi i učinili. Napravili su kožnu loptu, čiji je opseg bio oko 65 cm, a težina oko 300 grama. Nakon toga, Morgan, s još dva prijatelja, piše prva pravila odbojke.

Početkom 1896. godine u Springfieldu na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizičkog odgoja YMCA-a. Na toj konferenciji je Morgan prvi puta demonstrirao novo stvorenu igru. Složio je dvije ekipe od po pet igrača koji su prije same konferencije odigrali "Mintonette". Morgan je prisutnima objasnio da se je ova igra predviđena za dvoranu, ali da se može igrati i na otvorenome. U igri je mogao sudjelovati neograničen broj igrača, a glavni cilj je bio održavati loptu u zraku, iznad mreže, s jedne strane na drugu.

Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaćena samo je promijenjeno ime u "Volley ball". Zanimljivo je spomenuti da se tijekom godina ime nije mijenjalo, osim što je 1952. godine odlučeno da će se pisati kao jedna riječ (Volleyball).

Morgan je još poradio na pravilima igre i 1897. godine je izašao prvi priručnik s glavnim podacima o igri i kao dodatak su izašla i prva pravila odbojke.

Razvitak odbojke u svijetu[uredi VE | uredi]
Odbojka se u početku širila po SAD putem sveučilišta, da bi se 1900. godine pojavila i u Kanadi, čime je Kanada postala prva strana zemlja u kojoj se počela igrati odbojka. Nakon toga počinje se širiti na sve strane svijeta: na Filipine, u Kinu, u Burmu, u Indiju, Japan, Meksiko, Europu, Afriku … Do 1913. se odbojka u Aziji toliko razvila da je uključena u program Daleko-istočnih Igara, organiziranih u Manili. Važno je napomenuti da se u Aziji odbojka dugo godini igrala sa 16 igrača u polju, da bi se povećao broj sudionika.

U Americi je 1916. godine 200 000 ljudi igralo odbojku, što na sveučilištima, što u školama, a igrali su je i muškarci i žene.

1918. pravila su promijenjena. Broj igrača limitiran je na šest i dogovoreno je da će dozvoljeni broj odbijanja lopte biti tri puta.

Do 30-ih godina odbojka je bila prvenstveno sport za zabavu i rekreaciju, koja se u različitim zemljama igrala po različitim pravilima, pa je postojalo samo par međunarodnih turnira. Uglavnom su se odigravali turniri na državnim razinama i putem njih je odbojka postajala sve zanimljiviji i natjecateljskiji sport, koji iziskuje sve više psihičke i fizičke snage. 18. travnja 1947. godine stvorena je Međunarodna odbojkaška federacija FIVB u Parizu u svrhu promoviranja odbojke u svijetu, stvaranja zajedničkih pravila igre, organiziranja međunarodnih turnira, te uvrštavanje odbojke u program Olimpijskih igara. FIVB je prvotno uključivala 14 država članica, a danas ih ima 220, čime je najveći međunarodni sportski savez na svijetu.

1948. godine u Rimu je održano 1. Europsko prvenstvo u odbojci.
1949. održano je u Pragu 1. Svjetsko prvenstvo.
1952. odigrano je 1. Svjetsko prvenstvo za žene u Moskvi.
U tom razdoblju diljem svijeta se osnivaju nacionalne odbojkaške federacije.

1955. u Tokiju je odigrano prvo prvenstvo Azije.
1957. odbojka biva uvrštena u program Olimpijskih igara, a prve Olimpijske igre na kojima je
zaigrana održane su 1964. godine u Tokiju.

90-tih godina 20. stoljeća raste popularnost i utjecaj odbojke na pijesku, varijante odbojke koja se igrala uglavnom na plažama na zapadnoj obali SAD-a i Brazila. Rast popularnosti te varijante kulminira uvrštavanjem odbojke na pijesku u program Olimpijskih igara 1996. godine.

Tijekom zadnje dekade odbojka doživljava sve veći rast, a kvaliteta i masovnost na međunarodnim natjecanjima neprestano raste.

Pravila igre[uredi VE | uredi]
VolleyballCourt.png
Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina.Osobito je važno da igrači budu dobro zagrijani i trenirani.Važno je da igrači igraju složno .

Karakteristike igre[uredi VE | uredi]
Odbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po šest igrača bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.

Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta duž linije.

Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja.

Ekipa smije loptu dodirnuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne broji kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, može igrati još jednom).

Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne učini pogrešku.

Pravila bodovanja[uredi VE | uredi]
2000.godine donešena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen.

Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist.

Libero[uredi VE | uredi]
Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: libera. Libera je lako prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek se nalazi u stražnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kojeg igrača. Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena, ali igra vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja. Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni duže trajali i da bi se dala prilika i nižim igračima koji u današnje vrijeme nemaju velike šanse uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije. Za libera nije potrebno tražiti zamjenu kao za ostale igrače, nego on može ulaziti bez najavljene zamjene.

Pravilo rotacije[uredi VE | uredi]
Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objašnjava zašto tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je protivnik odservirao, poen se daje protivniku.

Lopta[uredi VE | uredi]
Nakon testiranja mnogih boja za odbojkašku loptu FIVB je na Svjetskom prenstvu u Japanu 1998. godine predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama. Njome je zamijenjena tradicionalna bijela lopta.

Elementi tehnike igre[uredi VE | uredi]
Servis[uredi VE | uredi]
To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora udariti loptu tako da lopta prijeđe mrežu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci više nitko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji može biti iznimno težak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju.

Odbijanje podlakticama (prijem servisa, obrana polja)[uredi VE | uredi]
Primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa, obrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u tzv. čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efikasnu obranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U današnje vrijeme kada je uveden libero kao igrač specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio obrane terena kako u prijemu servisa tako i u obrani od protivničkog smeča.

Dizanje[uredi VE | uredi]
Dizanje je vršno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču. Tehničar najčešće odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrače stalno pratiti i protivničke, pogotovo njihovo kretanje na mreži. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač, no postoje još i ekipe koje igraju s dva dizača.

Pucanje (smeč, smeš, smash)[uredi VE | uredi]
Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta dignuta iznad razine mreže hvata se u skoku u najvišoj mogućoj točki i što većom brzinom i što strmije upućuje u protivničko polje.Jako ga je teško zaustaviti pogotovo ako je brz,no najčešće se zaustavlja čekićem.

Blok[uredi VE | uredi]
Blok je prva linija obrane u odbojci i najefikasnija obrana od smeča. Za blokiranje su zadužena tri igrača koja se nalaze na mreži. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. Glavna značajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge.

Odbojkaška natjecanja[uredi VE | uredi]
Natjecanja za reprezentacije[uredi VE | uredi]
Odbojka na Olimpijskim igrama
Svjetsko prvenstvo u odbojci
Svjetsko prvenstvo u odbojci za žene
Svjetski kup u odbojci
Svjetska liga u odbojci
Svjetski Grand Prix za žene
Europsko prvenstvo u odbojci
Europsko prvenstvo u odbojci za žene
Azijska odbojkaška prvenstva
Azijska odbojkaška prvenstva za žene

David Beckham-umirovljeni engleski nogometaš

David Beckham (Leytonstone, London, 2. svibnja 1975.) umirovljeni je engleski nogometaš i jedan od najpoznatijih svjetskih sportaša. Zadnji klub za koji je igrao je Paris SG. Beckham je također bivši engleski reprezentativac i bivši kapetan Gordog Albiona, na kojem ga je mjestu naslijedio John Terry.

David Beckham nije samo odličan nogometaš (1999. i 2001. je bio drugoplasirani u izboru FIFA-e za nogometaša godine) već je i svjetska modna ikona, jedno od najpoznatijih lica u svijetu i brand za koji se otimaju brojni proizvođači sportske opreme, kozmetike, naočala i drugih proizvoda. Beckham je, zajedno sa svojom suprugom Victorijom, bivšom članicom svojevremeno megapopularne pop-grupe Spice Girls, stalan gost tiskovina i elektronskih medija koji se bave poznatim ljudima te je općenito smatran jednom od najznačajnijih figura svjetskog jet-seta, i kao takav, značajan je dio popularne kulture, s brojnim pojavljivanjima u filmovima i TV emisijama.

Biografija[uredi VE | uredi]
David Beckham je debitirao u engleskoj Premier ligi u dresu Manchester Uniteda 1992. godine. U jedanaest sezona koliko je proveo u klubu, klub je osvojio ligu šest puta, FA kup dva puta, a 1999. godine (također s Manchester Unitedom) osvaja u finalu protiv Bayerna Ligu prvaka.

Zbog sukoba s trenerom Manchestera Alexom Fergusonom, a i zbog želje za novim izazovom, u ljeto 2003. Beckham potpisuje za Real Madrid, kao dio klupskog projekta Los Galacticos, koji je podrazumijevao dovođenje velikih zvijezda (osim Beckhama, koji je u klub došao posljednji, istaknuti članovi Los Galacticosa bili su Luis Figo, Zinedine Zidane i Ronaldo). Međutim, takva klupska politika nije donijela željeni uspjeh (osim onoga marketinškoga) te je Beckham tek u svojoj posljednjoj sezoni u Realu, 2006-07., osvojio španjolsko prvenstvo, pod vodstvom trenera Fabija Capella.

U siječnju 2007. Beckham je objavio da napušta Real Madrid i da će potpisati petogodišnji ugovor s američkom momčadi Los Angeles Galaxy. Procjenjuje se da će Beckham u pet godina igranja u Los Angelesu, što od ugovora, što od sponzorskih prava, zaraditi basnoslovnih 250 milijuna američkih dolara. Beckham bi tim ugovorom zaradio više nego svi igrači u ligi zajedno. Spektakularno predstavljen 13. srpnja 2007. i pozdravljen osobno od gradonačelnika Los Angelesa, David Beckham je započeo svoju američku avanturu. Dugo očekivani debi dogodio se 21. srpnja 2007., u prijateljskoj utakmici protiv Chelsea.

U siječnju 2013. potpisuje petomjesečni ugovor sa Paris SG i svi novci iz ugovora, a to je 185.000 € mjesečno, daje u dobrotvorne svrhe.

Reprezentacija[uredi VE | uredi]
Beckham je dugogodišnji engleski reprezentativac i bivši kapetan nacionalne vrste, sudionik posljednjih pet velikih natjecanja (3 Svjetska i 2 Europska prvenstva), a najavio je da će se i dalje odazivati na pozive u reprezentaciju, bez obzira na činjenicu da sada igra u SAD. Posljednji reprezentativni nastup u eri izbornika McClarena zabilježio je 21. studenog 2007. u porazu od Hrvatske 2-3 na Wembleyju. Novi engleski izbornik Fabio Capello nije ga pozvao za prijateljski susret protiv Švicarske, iako nije isključio mogućnost da će Beckham u budućnosti ponovo biti pozvan u reprezentaciju. To se i dogodilo dana 26. ožujka 2008., kada je Beckham ubilježio jubilarni stoti nastup za reprezentaciju, u 1-0 porazu od Francuske u Parizu. Time je postao peti igrač u povijesti reprezentacije koji je zabilježio 100 ili više nastupa (ostala četvorica su Peter Shilton, Bobby Moore, Bobby Charlton i Billy Wright).

Privatno[uredi VE | uredi]
David je 1997. počeo vezu s Victoriom Beckham. Zaprosio ju je 24. siječnja 1998. Vjenčali su se 4. srpnja 1999. u starom dvorcu u Irskoj. Zajedno imaju četvero djece: Brooklyn Joseph (r.1999.), Romeo James (r.2002.), Cruz David (2005.) i Harper Seven (2011.).

Ima stariju sestru (Lynne Georgina) i mlađu sestru (Joanne Louise). David je poznat kao ljubitelj tetovažâ i na tijelu ih ima preko 20. Visok je 1.83 m.

Internet - javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža

Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijuna kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije i usluge kao što su elektronička pošta, chat i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Weba.
Povijest Interneta[uredi VE | uredi]
Internet je osnovan 1969. godine u SAD-u od strane američkog Ministarstva obrane. Zvao se ARPANET (prva četiri slova su kratica za Advanced Research Project Agency - Agencija za napredne istraživačke projekte, dok net označava računalnu mrežu[1]). Cilj te mreže je bio da se poveže određeni broj računala u SAD-u.[1] Radilo se o skupoj ideji, no Ministarstvu obrane SAD-a novac nije nedostajao.[1] Arpanet je imao faktor koji je kasnije bio ključan za nastanak i popularizaciju interneta[1]; tijekom šezdesetih godina vladao je Hladni rat, zbog čega je Ministarstvo obrane SAD-a strahovalo da bi se mogao dogoditi nuklearni napad. Inženjeri su morali projektirati Arpanet tako da on radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže treba nastaviti funkcionirati bez problema.[1]

Servis World Wide Web izmišljen je u CERN-u u Švicarskoj 1989. godine, a izmislio ga je Britanac Tim Berners-Lee.

Načini povezivanja[uredi VE | uredi]
Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini.

Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer, Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.

ISP (Internet service provider) tvrtke korisnicima pružaju usluge za spajanje na internet, a ponekad također daju i uslugu korištenja elektroničke pošte i/ili određenu količinu prostora na njihovom poslužitelju da korisnik napravi svoju internetsku stranicu. Kako bi se spojio na internet, korisnik treba potpisati ugovor s ISP-om. Poput drugih država, Hrvatska ima komercijalne i akademske. Svi hrvatski ISP-ovi, osim CARNeta, su komercijalni. CARnet omogućuje besplatno spajanje na internet u akademske, edukacijske i istraživačke svrhe učenicima, studentima i akademskim krugovima.

Neki od hrvatskih ISP-ova su B.net, CARNet, T-Com, Iskon, Vodatel, Vipnet, Globalnet i H1 Telekom.

Usluge[uredi VE | uredi]
Najpoznatije usluge na internetu su:

World Wide Web - koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u - to je noviji servis, ali i najbrže rastući
razgovor ili čavrljanje (chat) - koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija - primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
elektronička pošta - koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na internetu
prijenos datoteka - uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
Usenet - mreža namjenjena razmjeni poruka u interesnim grupama
Korisnici na internetu mogu pristupati različitim informacijama, razgovarati s drugim ljudima, koristiti elektroničku poštu ili pristupati forumima, kupovati na internetu, igrati online igre, koristiti stranice za internetsko bankarstvo, učiti i sl.

World Wide Web (također WWW ili samo Web) je najpopularniji i najveći internetski servis, a zbog njegove popularnosti mnogi ljudi smatraju da je on sinonim za internet, iako to nije točno. Na tom su servisu smještene internetske stranice, blogovi i wikiji. Te stranice može vidjeti svatko, osim ako su zaštićene lozinkom ili su zbog nekog razloga blokirane (npr. od strane vlade neke države čiji stanovnici tijekom razdoblja zabrane više ne mogu pristupati dotičnoj stranici).

Elektronička pošta (e-mail) i IM (instant messaging) se koristi za komunikaciju među korisnicima, posebno ovo drugo. E-mail poruke drugoj osobi stižu unutar nekoliko sekundi, a za njihovo slanje i primanje poruka i odgovora od drugih ljudi korisnik treba imati adresu elektroničke pošte. Za slanje i primanje elektroničke pošte postoje internetske stranice kao što su Hotmail, Gmail i Yahoo! Mail, ali i uslužni programi poput Outlook Expressa, Microsoft Outlooka (dio Microsoft Officea), Windows Live Maila, Thunderbirda, Eudore i Pegasusa. IM se često koristi za komunikaciju s prijateljima i poznanicima, te je sličan chatu zbog toga što se korisnik dopisuje s drugom osobom u realnom vremenu. Popularni IM programi su Windows Live Messeger, Trilian, Google Talk, Skype (osnovna namjena mu je internetska telefonija ali može poslužiti i za dopisivanje) i ICQ (prvi program za IM).

Sigurnost[uredi VE | uredi]
Internet je zbog svoje raširenosti najveći izvor malicioznog softvera. Najveći dio malicizonog softvera dolazi s pornografskih stranica (znatno rjeđe kod onih čije se korištenje plaća) te većine internetskih stranica s torrentima, crackovima, generatorima ključeva (keygeni), serijskim brojevima i sl. Doduše, neke stranice s torrentima (Demonoid, TorrentLeech i slične) ograničavaju registraciju te se na njima vrlo rijetko postavlja sadržaj s malicioznim softverom. Korisnik može dobiti neku vrstu malicioznog softvera pokretanjem zaražene datoteke skinute s interneta a ponekad i jednostavnim posjećivanjem maliciozne internetske stranice (to se zove drive-by download).

Internetske stranice čiji URL počinje s https:// a ne s http:// imaju šifrirane veze, što prevenira mogućnost da netko drugi pročita informacije koje je korisnik unio na tim stranicama. Ipak, to ne znači da te stranice nisu maliciozne, već samo da su njihove veze šifrirane.

Osim malicioznog softvera, postoje i zlonamjerni ljudi. Oni često u sobama za chat maltretiraju i/ili vrijeđaju ostale korisnike.

internet ili Internet[uredi VE | uredi]
Postoji mišljenje da je internet naziv za bilo koju mrežu koja se koristi IP-protokolom i može se prostirati cijelim svijetom, ali i biti potpuno odvojena od ostalih mreža. S druge strane, riječ Internet označavala bi ime globalne javno dostupne mreže koja se sastoji od mnoštva međusobno povezanih mreža.

Međutim, jezično pravilo iza kojega stoje svi hrvatski jezikoslovci kaže da se internet piše isključivo malim slovom.
Razlozi su:
1. Internet nije vlastito ime mreže, to je mreža (računalna).
2. Pridjev glasi - internetski. Kad bi bilo veliko slovo (vlastito ime), pridjev bi bio - Internetov.
3. Da je internet institucija (velikim slovom), morao bi imati sjedište, adresu, statut, žig, direktora i osoblje.
4. Internet označava samu tehnologiju, medij, a ne ime neke medijske kuće. Pišemo li imenicu automobil velikim početnim slovom?
5. Legitimna su pitanja: Imaš li internet? Vidio sam to na internetu. Internet mi je danas jako spor. Očito je kako se tu radi samo o mediju (nešto kao televizija).
6. I drugi jezici (npr. slovenski) pišu internet malim slovom.
7. Pisanje interneta velikim slovom utjecaj je engleskoga jezika, u kojem se nazivi pišu velikim slovima, a to nema veze s našim jezikom.


Internetski slang[uredi VE | uredi]
Internetski slang je neformalni žargon razvijen (i još u razvoju) s ciljem ubrzanja i pojednostavljenja tekstualne komunikacije među korisnicima interneta. Mnogi izrazi ovog žargona strukturirani su tako da štede vrijeme korisnika prilikom pisanja poruka, a temelje se na engleskom govornom području. Neki primjeri:

OMG = oh my God (o moj Bože)
AFK = Away From Keyboard
WTF = What the fu** (Koji kur**)
LMFAO = Laughing my fu**ing ass off (Usr*t ću se od smijeha)
2 = to (za)
2B = to be (biti)
BTW = by the way (usput, uzgred budi rečeno)
LOL = laughing out loud (glasno smijanje)
NOYB = none of your business (ne tiče te se)
r8 = rate
m8 = mate (Prijatelju)
w8 = wait (pričekaj)
TY/THX = thank you (hvala)
BRB = be right back (brzo se vraćam)
AFAIK = as far as I know (koliko znam)
ASAP = as soon as possible (što je prije moguće)
ROFL = rolling on floor laughing (valjam se od smijeha)
<3 = heart (srce, gledajući s glavom nagnutom na desnu stranu)
U2 =you too (i ti isto)
HF = have fun (ugodna zabava)
GL = good luck (sretno)
GG = good game (dobra igra)
SU = shut up (zašuti)
DND = do not disturb (ne smetaj)
(Y) = thumbs up (sviđa mi se)
IMHO = in my humble/honest opinion (po mom skromnom mišljenju)
STFU = shut the f*** up (zašuti)
2 l8 m8 = too late mate (prekasno druže)
P2P = Pay to play (plati pa igraj)
F2P = Free to play (besplatna igra/platforma)
U komunikaciji često se koriste i smajlići ili smajliji (emoticons ili smileys).

Računalo kompjutor, kompjuter, obradnik, rednik, komputator

Računalo (još i kompjutor, kompjuter, obradnik, rednik, komputator[1]) je složen uređaj koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računala su sastavljena od dijelova koji obavljaju jednostavnije, jasno određene funkcije. Složeno međudjelovanje tih dijelova rezultira sposobnošću računala da obrađuje informacije.
Osnovna načela[uredi VE | uredi]
Rad računala može biti zasnovan na kretanju mehaničkih dijelova, elektrona, fotona, kvantnih čestica ili neke druge fizičke pojave. Iako se računala mogu izgraditi na mnogim postojećim tehnologijama, gotovo svi današnji modeli sadrže u sebi elektroničke komponente.

Kod većine današnjih računala zadani problemi se u osnovi rješavaju pretvaranjem svih relevantnih informacija u matematičke relacije korištenjem binarnog sustava (nula i jedan). (Međutim, računala ne mogu riješiti sve matematičke probleme.)

Nakon što računalo izvrši izračunavanje zadatog problema, rezultat se prikazuje na korisniku (čovjeku) pristupačan način: preko signalnih žaruljica, LED displeja, zaslona, pisača i dr.

Početnici u radu s računalima, pogotovo djeca, često ne mogu shvatiti činjenicu da su računala samo uređaji i da ne mogu [[misao|misliti odnosno razumjeti, čak ni ono što prikažu kao rezultat svog "rada". Slike, boje, riječi i dr. koje vidimo na ekranu računalnog zaslona su samo programirani prikazi koje ljudski mozak prepoznaje i daje im značenje i smisao. Računalo samo manipulira tokovima elektrona, kojima na svojoj osnovnoj razini funkcioniranja - tranzistoru - dodjeljuje logičke vrijednosti nula ili jedan, odnosno stanje "nula = nema napona" ili "jedan = ima napona". Do sada nam nije poznat način kojim bi se uspješno oponašalo ljudsko razmišljanje ili samosvjesnost.

Neke od važnih odrednica za konstruktivna rješenja[uredi VE | uredi]
Binarni ili decimalni?[uredi VE | uredi]
Važan korak naprijed u razvoju digitalnih računala bilo je uvođenje binarnog sustava za unutrašnje numeričke procese. Ovim je prestala potreba za složenim izvršnim mehanizmima koje su računala zasnovana na drugim numeričkim sustavima, npr. decimalnom ili heksadecimalnom, zahtijevali. Usvajanje binarnog sustava rezultiralo je pojednostavljenjem konstruktivnih rješenja kod primjene aritmetičkih funkcija i logičkih operacija, znači, i pojednostavljenjem sklopova i dijelova samog računala.

Mogućnost programiranja[uredi VE | uredi]
Mogućnost da se računalo programira, tj. opremi nizom izvršnih instrukcija bez potrebe za fizičko-konstruktivnim izmjenama, osnovna je funkcionalna karakteristika većine računala. Ova osobina je značajno unaprijeđena njihovim razvojem do stupnja na kojem su bili sposobni kontrolirati redoslijed izvršavanja instrukcija na osnovi podataka dobivenih tokom samog vršenja određenog programa. Ovo konstruktivno unaprjeđenje je još više pojednostavljeno uvođenjem (v. prethodnu cjelinu) binarne aritmetike kojom se mogu predstaviti različite logičke operacije.

Pohrana podataka[uredi VE | uredi]
Tokom računskih operacija često je potrebno pohraniti međuvrijednosti ("dva pišem a jedan pamtim") koje će se upotrijebiti u daljem računanju. Brzina nekog računala je najčešće ograničena brzinom kojom se vrijednosti čitaju/zapisuju iz/u memoriju i njezinim kapacitetom. Prvobitno je zamišljeno da se memorija koristi samo za spomenute međuvrijednosti, međutim, ubrzo su se i sami programi počeli pohranjivati na ovaj način i to se uvelike primjenjuje kod današnjih računala.

Hardver (Sklopovlje)[uredi VE | uredi]

Integrirani krugovi su srž svakog računala
Hrv. nazivi: sklopovlje, očvrsje, očvršće, tvrdotvorina[nedostaje izvor]

Iako se tehnologija izrade računala značajno izmijenila od vremena prvih elektroničkih modela sagrađenih u četrdesetim godinama 20. stoljeća, još uvijek je većina današnjih rješenja zasnovano na tzv. von Neumannovoj arhitekturi. Ta arhitektura podrazumijeva računalo kao sklop sastavljen od četiri glavna dijela:

ALU (Arithmetic and Logic Unit) - aritmetičko-logička jedinica,
kontrolna jedinica,
memorija (u kojoj su podatci i programi dijele istu memoriju)
I/O (Input and Output) - ulazni i izlazni sklopovi
Ovi dijelovi su međusobno povezani mnoštvom žica - sabirnicom (engl. bus). Svi su obično pogonjeni sinkrono tj. vremenskim uređajem ( sat, generator takta), mada i drugi "događaji" mogu pogoniti kontrolne sklopove. Postoje također i računala koja su pogonjena asinkrono.

Procesor[uredi VE | uredi]
Artimetičko-logička jedinica (ALU - arithmetic and logic unit) je sklop koji vrši osnovne aritmetičke operacije (zbrajanje, oduzimanje i dr.), logičke operacije (I, ILI, NE) i uspoređivanje, npr. podudara li se sadržaj dva bajta. .

Kontrolna jedinica je ta koja pretvara naredbe u memoriji u električne impluse i određuje koje će se podoperacije i koji redosljed će te podoperacije uzeti unutar mikroprocesora. Kontrolna jedinica također upravlja s prijenosom s memorijskih lokacija unutar mikroprocesora, i obavlja ulogu čitanja i spremanja podataka iz i u glavnu memoriju. Kada je to obavljeno, kontrolna jedinica ide na narednu instrukciju (obično smještenu na sljedećem memorijskom mjestu) ako naredba ne govori računalu da je sljedeća naredba smještena negdje drugdje.

Kada se poziva na memoriju, data naredba može na različite načine odrediti odgovarajuću memorijsku adresu.

Procesori su prije 80-tih godina 20. stoljeća zauzimale su po nekoliko ploča. U novije doba (2015.) mnoge matične ploče podržavaju dva ili više procesora.
Memorija[uredi VE | uredi]
Ovdje podrazumijevamo da je memorija niz obrojčenih/numeriranih stanica, od kojih svaka sadrži djelić informacije. Informacija može biti instrukcija kojom se računalu zadaje neki zadatak. Stanica može sadržavati i podatak koji je potreban računalu da bi izvršilo neku instrukciju. U svakom slučaju, bilo koja stanica može sadržavati djelić informacije koji u danom trenutku može predstavljati podatak a već u sljedećem - instrukciju. Znači, sadržaj memorijskih stanica se neprestano mijenja.

Veličina svake stanice i njihov broj razlikuju se od računala do računala, a i tehnologije izrade tokom njihovog razvoja su bile bitno različite. Tako smo imali elektromehaničke memorije - releje, cijevi ispunjene živom u kojima su se stvarali zvučni pulsevi, matrice stalnih/trajnih magneta, pojedinačnih tranzistora, sve do integriranih sklopova s više milijuna diskretnih i aktivnih elemenata.

Ulazne i izlazne jedinice[uredi VE | uredi]
Putem ulaznih i izlaznih jedinica (I/O) računalo dobiva informacije iz vanjskog svijeta i šalje rezultate natrag. Neke jednice mogu biti i ulazne i izlazne. Postoji širok spektar I/O jedinica; od tipkovnica, preko miševa, monitora, disketnih pogona, CD/DVD (optičkih) pogona, pisača, sve do skenera i kamera.

Zajednička osobina svih ulaznih jedinica je da pretvaraju informacije određene vrste u podatke koji dalje mogu biti obrađeni u digitalnom sistemu računala. Nasuprot tome, izlazne jedinice pretvaraju podatke u informacije koje korisnik računala može razumjeti. U ovom slučaju, digitalni sustav računala predstavlja sustav za obradu podataka.

Arhitektura[uredi VE | uredi]

Prijenosno računalo (prijenosnik, engl. laptop, notebook), bitno smanjenih dimenzija ali i često manjih mogućnosti i brzine za razliku od stolnog računala (engl. desktop)
Kod današnjih računala, aritmetičko-logička i kontrolna jedinica smještene su na jednom integriranom sklopu koji nazivamo središnja procesorska jedinica (CPU - central processing unit). Memorija računala smještena je na nekoliko malih integriranih sklopova pored centralnog procesora. Nerazmjerno velik dio ukupne mase računala zapravo je sadržan u sustavu napajanja električnom energijom - jedinica za napajanje i I/O uređajima.

Neka od većih računala razlikuju se od gore opisanog modela uglavnom po većem broju procesora i kontrolnih jedinica koji rade istovremeno. Dodajmo ovome i da neka računala, čija je isključiva namjena znanstveno istraživanje i računanje, imaju sasvim drugačiju arhitekturu i zbog drugačijeg, nestandardiziranog načina programiranja, nisu našli širu komercijalnu primjenu.

Dakle, u biti, načelo funkcioniranja računala je prilično jednostavno; kod svakog takta, računalo povlači instrukcije i podatke iz svoje memorije, izvršava instrukcije, pohranjuje rezultate i ponavlja ciklus. Ponavljanje se vrši sve do nailaska na instrukciju "stop".

Softver (Programska oprema)[uredi VE | uredi]
Instrukcije[uredi VE | uredi]
Hrv. nazivi:Programska oprema, mekušje[nedostaje izvor], napudbina, mekotvorina[nedostaje izvor]

Računalne instrukcije nisu bogate kao što je ljudski jezik. Računalo poznaje samo ograničen broj jasno definiranih i jednostavnih instrukcija. Evo nekoliko primjera: "kopirati sadržaj ćelije 7 u ćeliju 19", "ako je sadržaj ćelije 999 veći od 1, sljedeća instrukcija se nalazi u ćeliji 100", "sadržaj ćelije 6 oduzeti sadržaju ćelije 33 a rezultat upisati u ćeliju 50".

Instrukcije su u računaru predstavljene binarnim sustavom brojeva. Operacija "kopiraj" je, npr. kod Intelovih mikroprocesora u binarnom sustavu predstavljena ovako: 10110000. Određeni niz instrukcija koje određeno računalo može razumjeti naziva se strojni kod. U stvarnosti, ljudi ne stvaraju instrukcije direktno u mašinskom jeziku već koriste programske jezike koje se prevode u strojni kod putem posebnih računalnih programa "prevodilaca" i kompajlera. Neki programski jezici su veoma bliski strojnom kodu, kao što je sabirnik (Assembler), a drugi, kao Prolog, zasnovani su na apstraktnim načelima koja imaju malo sličnosti sa stvarnim operacijama unutar računala.

Programi[uredi VE | uredi]

Zvučnici i monitor (zaslon) računala.
Računalni program je niz instrukcija koje računalo može izvršiti.Tipično moderno osobno računalo (PC - personal computer) može izvršiti nekoliko milijarda instrukcija u sekundi. Recimo i to da izvanredne sposobnosti računala nisu posljedica izvršavanja složenih instrukcija već milijuna jednostavnih koje programeri uobličavaju u svrsishodne funkcije. Dobar programer, na primjer, izradi niz instrukcija kojima se izvršava neki jednostavan zadatak kao što je iscrtavanje jedne točke na ekranu i taj niz zatim učini dostupnim drugim programerima.

Sadašnja su računala u stanju izvršavati nekoliko programa istovremeno. U stvarnosti, određeno kratko vrijeme procesor izvršava instrukcije jednog programa, a zatim se prebacuje na drugi program i izvršava dio njegovih instrukcija. To određeno kratko vrijeme često nazivamo vremenski isječak. Ovaj način rada stvara iluziju izvršavanja nekoliko programa istovremeno, a u stvarnosti se radi o tome da programi dijele procesorsko "radno vrijeme".

Operacijski sustav[uredi VE | uredi]
Operacijski sustav (OS) je skup programa koji omogućuju provođenje radnih zahvata na računalu. Zadaci OS-a su olakšavanje uporabe računala, djelotvorno iskorištavanje svih dijelova računala te višeprogramski rad. OS odlučuje koji će program u danom trenutku biti izvršavan, koliko i kojih resursa će mu biti dodijeljeno (memorija, I/O) i sl. OS također osigurava takozvani apstraktni omotač[nedostaje izvor] (HAL) oko hardvera i programima dopušta pristup preko servisa kao što su kodovi (upravljački programi - "drajveri" od engl. driver), koji omogućavaju programerima pisanje programa bez potrebe za poznavanjem detalja o svim priključenim uređajima.

Većina operacijskih sustava koji imaju te apstraktne omotače također imaju i standardizirano korisničko sučelje. Danas je najzastupljeniji operacijski sustav Windows. Postoje i besplatne alternative, kao što je Linux.